Sport, definiran u najširem smislu riječi kao njegovanje tjelesnih sposobnosti, njihovo povjeravanje i usavršavanje, pokretom olimpijskih igara postaje važnim čimbenikom ne samo s općeg odgojnog stajališta, u smislu doprinosa kvaliteti ljudskog kapitala pojedinca, već postaje globalnim fenomenom koji ima naglašene učinke u gospodarstvu i političkom životu pojedine zemlje. Moderna sredstva komunikacije i informatička tehnologija sve više svode globus na «globalno selo» u kojem fenomen sporta ima sve važnije mjesto. U razvijenim je zemljama s rastućim životnim standardom izbor adekvatnog sporta određen mnogobrojnim faktorima ekonomske, sociološke i psihološke naravi, koji u tržišnom sustavu utječu na preferencije potrošača u pogledu korištenja njegova slobodnog vremena.
U uvjetima globalizacije posebno mjesto ima profesionalni sport koji je prvenstveno orijentiran na vrhunske rezultate i koji, s obzirom na veličinu zemlje (populacije) gdje se organiziraju priredbe i broj posjetitelja sportskih priredbi i televizijskih gledatelja, počiva na zakonitostima ekonomije razmjera. To znači da se maksimalni financijski učinci ostvaruju uz optimalnu sportsku infrastrukturu (veličina dvorane za velike sportske priredbe) – slučaj s košarkom u SAD-u (NBA liga), nogomet u Njemačkoj, tenis u V. Britaniji itd. Plastičan primjer za to što znači sport kao globalni fenomen jest Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002. godine (Japan i Južna Koreja), koje prema procjenama ima svoje financijsko naličje od 250 milijardi USD izravnih i neizravnih transakcija vezanih za prodaju ulaznica, reklame, zarade transportnih i turističkih organizacija, prihoda koje su ostvarili hoteli i restorani te prodaja suvenira. Osim profesionalnog sporta, u uvjetima globalizacije potrebno je istražiti dva vida sporta i sportske rekreacije koji utječu na korištenje ljudskih i prirodnih resursa u pojedinim zemljama. To su «sport za sve» te sport i sportska rekreacija u funkciji unapređenja turističke ponude. Sport za sve najčešći je oblik sporta koji se javlja kao svojevrsna protuteža profesionalnom i komercijaliziranom sportu. U mjeri u kojoj je «sport za sve» dostupan svim građanima, a osobito mladeži, može se sa stajališta društva tretirati kao javno dobro čija se «proizvodnja» potiče mjerama konzistentne politike sporta, tj. precizno utvrđenim izvorima financiranja. Ovisno o organizaciji pojedine države, pri izboru adekvatnih metoda financiranja mora se voditi računa o različitim kriterijima doprinosa sporta zdravstvenom stanju stanovništva u kontekstu formiranja ljudskog kapitala koji zahtjeva interdisciplinarnost s obrazovanjem, kulturom i drugim segmentima društvenih djelatnosti. Istraživanja u mnogim zemljama, poglavito u zemljama u razvoju, pokazuju da ulaganja u obrazovanje (zgrade i nastavnu opremu) ne daju adekvatan proizvod (output) ljudskog kapitala bez ulaganja u primjerene sportske aktivnosti mladeži i prevenciju bolesti.
U malim zemljama, kao što je Hrvatska, globalizacija znači prijetnju nacionalnom identitetu jer tako mala zemlja nije utemeljitelj trenda na svjetskom tržištu. Uspjesi u pojedinim granama sporta mogu bitno pridonijeti produbljenju njezina identiteta. To je bio slučaj s crvenim i bijelim kvadratima na dresovima koje su naši nogometaši nosili na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Sport u tom slučaju služi kao faktor promocije identiteta jedne zemlje, što je teško supstituirati drugim oblicima promocije.
Nema komentara:
Objavi komentar